Popularni izmišljeni likovi: Petar Pan

Petar Pan – dječak koji nikada nije želio odrasti

Petar Pan, dječak koji nikada nije odrastao, na indirektan način ispunjava želju odraslih da zauvijek ostanu djeca, i to osobito u trenucima kada ih zadese životne poteškoće. Kad nas pritisne breme života, tu je Petar Pan da nas oraspoloži.

James M. Barrie došao je na ideju za lik Petra Pana 1897. godine, nakon što je na nekoj svečanoj večeri upoznao Sylviju Davies, te se potom sprijateljio s njezinom obitelji, posebno se vežući za njihovog šestogodišnjeg sina Georgea. Tema vječitog djetinjstva rodila se za njegova druženja s djecom obitelji Davies.
Barrie je stvorio lik koji lako uspostavlja kontakt s djecom, te koji je ime dobio po Georgeovom bratu Petru, a prezime po drevnom bogu šuma, Panu. Tako je nastao Petar Pan.
Lik se prvi put pojavio u romanu za odrasle The Little White Bird (Bijela ptičica) 1902. godine, a Barriejevi izdavači su poglavlja iz te knjige koja govore o Petru Panu objavili u posebnoj priči, Petar Pan u Kensingtonskim vrtovima.

U toj priči dječak Petar Pan svaki dan polijeće iz svoje sobe, doživljava razne pustolovine i vraća se kući na spavanje. Međutim, jednoga dana on ne dolazi kući već izbiva cijelu godinu. Kada se napokon vrati, Petar ugleda majku kako se skrbi o nekom novom djetešcu. Ovu je crticu Barrie uzeo iz vlastitog djetinjstva. Naime, njegova je majka postala udaljena i hladna nakon prerane smrti Barrievog starijeg brata, Davida, te je na Jamesa vršila pritisak da odraste prije nego je on za to bio spreman.

Nakon iznimno uspješnog igrokaza iz 1904., Petar Pan ili dječak koji nije htio odrasti, koji je opisivao najslavniju avanturu ovog lika, priča iz igrokaza je proširena i objavljena 1911. godine kao roman za djecu Petar i Wendy. Nakon toga Petar Pan pojavio se u brojnim filmskim, kazališnim i televizijskim adaptacijama, od kojih je najveću popularnost postigao crtani film Walta Disneya iz 1953., a u novije vrijeme igrani film u režiji P.J. Hogana iz 2003.

Hoganov Petar Pan rađen je vrhunskom tehnologijom i dosta vjerno prati Barriejevu izvornu priču, koja kaže kako jedne noći, nakon iznimno neugodne prepirke između gospodina Darlinga i njegove djece Wendy, Michaela i Johna, u njihovu sobu ulazi Petar Pan – i to kroz otvoren prozor (iako je zima i samo što nije počeo padati snijeg). Nakon kratkog razgovora s djecom, Petar Pan ih odvodi u Nigdjezemsku. Oni taj put uspješno prelete zahvaljujući snazi volje te uz pomoć vilinske prašine za koju je zadužena Petrova sićušna pomoćnica Zvončića. U Nigdjezemskoj oni nailaze na drugu djecu koja su napustila svoje domove jer su se u njima osjećala neželjenima.Tu je i Petrov smrtni neprijatelj kapetan Kuka i njegova piratska posada. Ubrzo dolazi do dvoboja mačevima i neočekivanih obrata. Petar biva zarobljen te potom izbavljen, a Kuka je naposljetku poražen. Wendy kaže Petru da se želi vratiti kući, a to je i želja njene mlade braće. Kada se napokon vrate kući, oni tješe svoje roditelje koji su bili izvan sebe od brige i koji su spoznali koliko su im nedostajale bezbrižne i nestašne nepodopštine njihove djece. Obitelj je ponovo na okupu, i svi su sretni i zadovoljni. Izgubljeni dječaci, također ispunjeni nostalgijom za domom, pridružuju se članovima obitelji Darling. Petar ostaje u Nigdjezemskoj sa Zvončicom, nadajući se kako ga Wendv neće zaboraviti i da će kada odraste priču o njemu ispričati svojoj djeci, a ona će je kasnije prenijeti svojoj.

Barrie je napisao priču kakvu je vjerojatno i sam poželio čuti kad je bio dijete te je kasnije ispričati djeci koju nikada nije imao. To je priča o životu kao velikoj priželjkivanoj i očaravajućoj pustolovini, koji je sušta suprotnost konvencionalnom, ozbiljnom stavu gospodina Darlinga, a donekle i njegove žene o životu koji se svodi na predanost poslu i svakidašnjim aktivnostima.
Lako je zamisliti kako su Darlingova djeca, vidjevši kako je turoban život njihovih roditelja, poželjela da nikada ne moraju odrasti nego da zauvijek ostanu djeca, zaštićena od sivila koje prožima svijet odraslih.

Filmske i kazališne adaptacije priče o Petru Panu omogućile su brojnim glumcima te osobito glumicama da se proslave igrajući Petra Pana, a medu njima svakako treba istaknuti Mary Martin, od 1954. do 1961. godine, i Sandy Duncan 1979. godine. Nakon animirane filmske uspješnice Walta Disneya, Zvončića je postala Disneyjev zaštitni znak na najavnoj špici za TV seriju pod nazivom Wonderful World of Disney  (Čudesni Disneyjev svijet).

Kako nije imao vlastite djece, Barrie je 1929. godine darovao autorska prava na lik Petra Pana dječjoj bolnici u ulici Ormond u Londonu utemeljenoj 1852. godine. Nakon što su autorska prava 1987. godine istekla, britanska je vlada 1988. trajno odobrila da prihod prava na izvođenje priče ide u korist bolnice.
Omiljenost Petra Pana jamčila je pozamašnu zaradu. Autorska su prava 1996. godine u zemljama Europske unije produžena na sedamdeset godina, pa su prava na lik Petra Pana bolnici retroaktivno produljena do 2007. godine (s početkom primjene 1937. godine, kad je Barrie umro). Bolnica je angažirala britansku spisateljicu za djecu Geraldine McCaughrean da napiše nastavak priče o Petru Panu koji je objavljen 2006.

Petar Pan je ostario no nikada neće odrasti. On će nas i dalje uveseljavati a zahvaljujući Barrievoj oporuci i spašavati dječje živote.