Najpoznatiji fiktivni likovi: Don Juan

Don Juan – mitski zavodnik iz Seville

Don Juan Pacheco, markiz od Villene i zapovjednik viteškog reda od Santiaga, poznat je kao kao Don Juan, zavodnik iz Seville i jako pokvaren čovjek. Pazite da ga ne pomiješate s Casanovom (1725. -1798.), talijanskim pustolovom koji je doista postojao i bio glasovit po zavođenju žena i varanju otmjenih društvenih krugova po cijeloj Europi.

Don Juan, mitski lik koji se pojavljuje u španjolskim narodnim pričama u sedamnaestom stoljeću, postao je moderni arhetip “lju­bavnika”. U doba kad je ta legenda nastala i učvrstila se, aristokrat­ski brakovi su se ugovarali iz političkih i financijskih razloga. Seksualno se zadovoljstvo obično tražilo u preljubu. U tom smislu legenda o Don Juanu imala je važnu ulogu u španjolskom društvu. Svojim ljubavnim avanturama on je preljub učinio društveno pri­hvatljivim pa se takvo ponašanje počelo čak i veličati. I u modefnom društvu avanture Don Juana još su uvijek nešto što priželjku­je gotovo svaki muškarac, a i neke žene.

Međutim, moramo ispraviti mišljenje da je taj glasoviti i utjecaj­ni lik bio “ljubavnik”. Bio je nitkov koji si je pripisivao više od tisuću osvajanja, ali nikad nije bio zaljubljen ni u koga osim u sebe.

Prema prvobitnoj verziji legende bio je Portugalac i jedan od najutjecajnijih plemića u zemlji. Kao pametan mladić, stekao je povjerenje budućeg španjolskog kralja Henrika IV. Kastiljskog. Spretno ugovarajući važne poslove za budućeg kralja, dobio je titulu markiza, veći prihod i viši status od bilo kojeg drugog aristo­krata. Nikad se nije oženio i umro je u blagostanju u pedest i petoj godini. Središnji dio legende čini njegova požuda. U različitim pri­čama, on je otac mnoge djece iz brojnih veza i taj dio legende o njemu se sačuvao.

Među mnogim varijacijama ove priče su drama El Burlador de Sevilla (Seviljski zavodnik) koju je napisao Tirso de Molina, Moliereova drama Kameni gost, Byronova epska satira Don Juan. Mozartova opera Don Giovanni i simfonijska pjesma Richarda Straussa Don Juan.

U drami Tirsa de Moline Don Juan je moćan i opasan čovjek s mračnom stranom koja nas i privlači i odbija. Brzo se laća mača kako bi ostvario svoje ciljeve i nikad se ne opravdava za svoje pona­šanje. On je poput osvajača Novog svijeta: uzima ono što želi kao da ima božansko pravo na to i ne muči ga savjest zbog posljedica njegova djelovanja.

U Byronovoj epskoj satiri i u Moliereovoj komediji Don Juan je nagao, neodgovoran i razvratan. Nema osjećaja za dobro i zlo, ne osjeća krivnju zbog nemoralnog ponašanja. Zanimljivo je da je Byron u doba kad je pisao svoju satiru o Don Juanu održavao spol­ne odnose s vlastitom polusestrom.

U Mozartovoj operi Don Giovanni, taj se nitkov sprema zavesti mladu plemkinju u čemu ga sprječava njezin stari otac Commendatore. To završava dvobojem. Don Juan ga ubija i bježi. Nakon nekoliko tjedana, vraćajući se kući iz jednog od svojih uspješnih zavodničkih pothvata, prolazi pokraj kipa mrtvog Commendatorea i drsko ga poziva na večeru. Sasvim neočekivano kip stiže u dogovoreno vrijeme, hvata razbojnika za ruku i odvlači ga u pakao.

Na kraju krajeva, vjerojatno ćemo svi završiti u paklu. Ali Don Juan se u međuvremenu najbolje proveo.