Zajebanko Portal smijeha i dobre zabave
Čudovište dr. Frankensteina
Još jedan u nizu popularnih izmišljenih likova koji su ostavili velikog traga na čovječanstvo. Dr. Viktor Frankenstein kao niti njegovo čudovište nikada nije postojao, ali je i danas sinonim za znanost koja se ponekad vrlo lako izmakne kontroli.
To stvorenje, rođeno kao plod stvaralačke smjelosti i neobuzdane mašte jedne mlade žene, postalo je najistaknutiji simbol znanosti koja se otela kontroli. Priča Mary Shelley iz 1818. o rođenju i životu čudovišta dr. Frankensteina bila je prva priča strave i užasa, a ujedno i prvo znanstveno fantastično djelo nastalo desetljećima prije pojave Edgara Allana Poea i Julesa Vernea.
Čudovište dr. Frankensteina znanstveni je projekt koji je pošao krivim putem i jezivo završio. Pokušaj da se oponaša božanska moć može dovesti do nepredvidivih posljedica.
Mnogo prije katastrofe u Černobilu ili pojave Jurskog parka, Mary Shelley stvorila je trajnu kulturološku ikonu – simbol ludog znanstvenika čije je djelo izmaklo kontroli. Ako smo nepovjerljivi prema inženjerima i znanstvenicima koji rade na poboljšanju svijeta u kojem živimo, dr. Frankenstein će nam najbolje pokazati zašto je to tako. Organizacije koje upozoravaju na negativne strane razvoja tehnologije često ga koriste kao metaforu za znanost koja je izgubila dodir sa zdravim razumom.
Mary Wollstonecraft Shelley bila je žena revolucionarnog duha i jedna od prvih feministica. Njezin ljubavnik, a ubrzo potom i muž bio je glasoviti pjesnik i pustolov Percy Bysshe Shelley. (Percy bi u današnje doba mogao biti optužen za silovanje maloljetnice jer je Mary u vrijeme kad je počela živjeti s njim imala samo šesnaest godina.) Ta je izuzetna žena vjerojatno čula za pokus Luigija Galvanija koji je pokazao da električna struja izaziva trzanje žabljih krakova. Ona je takvu reakciju uzdigla na razinu animusa ili duše koja razdvaja žive od mrtvih.
Jedne kišne večeri Mary Shelley se našla u društvu umjetnika i pisaca u vili kraj Ženevskog jezera. Odlučili su se zabaviti izmišljajući jezive priče. Mary je jedina taj izazov prihvatila ozbiljno. Rezultat je bio Frankenstein koji je uskoro postao uzorom za priče strave i užasa s nesagledivim posljedicama.
Danas, gotovo dvije stotine godina nakon nastanka te šokantne priče, protivnici genetski modificirane hrane mogu se pozvati na brojne probleme koje ona generira kao dokaz da je znanstvenim disciplinama još uvijek potreban nadzor koji je izostao kod dr. Frankensteina. Tu genetski modificiranu hranu, čak nazivaju “Frankenhranom“.
Puni naslov knjige Mary Shelley bio je Frankenstein ili moderni Prometej, prema liku iz grčke mitologije koji je navukao na sebe srdžbu bogova zbog toga što je ukrao vatru i dao je smrtnicima. Frankenstein koji se spominje u naslovu nije bio čudovište nego njegov stvoritelj, a njegov čin je čin prkosa i pobune protiv boga i zakona prirode.
Pritom nevolju nije uzrokovalo pomanjkanje kirurške vještine Viktora Frankensteina. Problem se pojavio stoga što stvoritelj nije bio dobar prema biću koje je stvorio i nije održao obećanje da će stvoriti mladenku za svoje čudovište. U filmu snimljenom 1931. (i u parodiji Mela Brooksa Mladi Frankenstein iz 1974.), do katastrofe dolazi zato što su upotrijebljeni oštećeni ljudski organi. No i u knjizi i u filmovima tragedija je posljedica toga što Frankenstein stvara kako bi zadovoljio vlastiti ego i k tome radi sam, bez ikakvog nadzora. Bitni uvjeti za obavljanje znanstvenog rada, koji su se uvriježili u praksi poslijednjih tristo godina, jesu stručni nadzor i kontinuirana provjera: ako to izostane, svašta se može dogoditi. Čudovište dr. Frankensteina svojom razornom snagom nanosi mnogo štete te se ljudi iz njegove okoline pobune i pokušavaju ga zaustavili. U različitim filmskim verzijama, čudovište ili bježi ili počini samoubojstvo.
Kao kritika čovjekovog bezuvjetnog nastojanja da ovlada prirodom priča o Frankensteinu i njegovu čudovištu i danas je predmet brojnih psiholoških, socioloških, religijskih i drugih kulturoloških tumačenja.
