Zajebanko Portal smijeha i dobre zabave
Sveti Nikola – najbogatiji izmišljeni lik na svijetu
U katoličkom svijetu, ali i općenito u tzv. zapadnoj kulturi 6. prosinca slavi se Sveti Nikola. Djeca ga najčešće povezuju s darovima koje dobra djeca pronalaze u svojim čizmicama, a poznaju i Krampusa koji donosi šibe za zločestu djecu.
On je prvi na listi od 15 izmišljenih likova časopisa Forbes na koju je uvršten zbog svojeg neizmjernog bogatstva – najbogatiji izmišljeni lik na svijetu.
Djeca s vremenom prerastu vjerovanje u Svetog Nikolu kao mitskog, debeljuškastog, omiljenog starca koji nam donosi poklone, a za to mu je dovoljan i najbeznačajniji povod – vani je hladno, a mi smo pojeli sve povrće iz tanjura. No osnovna pouka i dalje vrijedi: imamo pravo na sve te lijepe stvari samo zato što živimo u društvu izobilja. Za dobivanje poklona nije potreban nikakav razlog, nikakva zasluga. Zahvaljujući Svetom Nikoli, ne moramo se osobito potruditi da budemo nagrađeni; dar nam je zajamčen samim tim što nismo ove godine nikog opljačkali ni nešto zapalili. Teoretski, samo dobra djeca dobivaju poklone, no dobro znamo da se teorija može uvelike razlikovati od prakse pa je ovo više suprotno nego istinito.
Legenda o Svetom Nikoli vjerojatno se temelji na hagiografskim pričama o povijesnom liku Nikole iz Patare koji je živio na prijelazu između trećeg i četvrtog stoljeća u današnjoj Turskoj. Njegovi imućni roditelji odgojili su ga kao pobožnog kršćanina u doba kad je kršćanstvo bilo još u počecima. Nikola je poštivao Isusovu zapovijed “Prodaj ono što posjeduješ i daj novac siromašnima” (Mt 19,21, Mk 10,21). Postao je biskup u Miri još kao mladić i bio je nadaleko poznat po svojoj darežljivosti prema siromašnima i po ljubavi prema djeci.
U početku su biskupa Nikolu progonili zbog njegove vjere, ali tomu je na kraj stao rimski car Konstantin kad se preobratio na kršćanstvo i tu vjeru pretvorio u državnu religiju.
Godine 325. Nikola je bio na Prvom nicejskom saboru gdje su se postavljali temelji kršćanske religije. Umro je nekoliko godina kasnije, a godišnjica njegove smrti obilježava se kao Dan Sv. Nikole, 6. prosinca.
Nikola se stoljećima povezivao s pričama, legendama i čudima kojima je pomagao siromašnima. Jedna priča govori o tri siromašne sestre kojima je trebao miraz. Svaka od njih čudom je dobila vreću zlata koja je navodno ubačena kroz otvoreni prozor i završila u čarapi što se sušila kraj vatre. Tako je počeo običaj da se božične čarape vješaju pokraj ognjišta.
Nikola je bio i zaštitnik mornara, a priče o njemu širile su se od luke do luke i prenosile svijetom stoljećima. Postao je svetac zaštitnik Sicilije i Grčke, talijanske regije Apulije i mnogih gradova u Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, Rusiji, Belgiji te Nizozemskoj. Više od dvije tisuće crkava dobilo je po njemu ime, uključujući tri stotine u Belgiji i najmanje četiri stotine u Engleskoj.
Ako skratimo priču i prebacimo se odmah u sedamnaesto stoljeće, na početak Novog doba, vidjet ćemo da su Nizozemci Svetog Nikolu nazivali Sinter Klaas od čega je nastao engleski naziv Santa Claus.
John Pintard, osnivač Povijesnog udruženja iz New Yorka, proglasio je sv. Nikolu svecem zaštitnikom i New Yorka i Povijesnog udruženja. Washington Irving postao je članom tog udruženja 1809. i pod pseudonimom Diedrich Knickerbocker objavio je satiričku Povijest New Yorka u kojoj se na mnogo mjesta spominje veseli lik Svetog Nika; tako su nastali temeljni motivi vezani uz Božić. Početkom devetnaestog stoljeća, Irving je dodao još jedan detalj legendi kad je opisao kako se Sv. Nikola vozi u saonicama iznad krošnji drveća noseći poklone za djecu. Tada su saonice bile uobičajeno prijevozno sredstvo zimi, iako su ih češće vukli konji nego jeleni.
Svojom pjesmom “Posjet Sv. Nikole” (također poznatom kao “Badnje veče“) iz 1823., Clement Clarke povećao je popularnost veselog bradatog debeljka i otvorio je prostor za ilustracije u kojima se postupno razvio lik veselog, punašnog, starčića s bijelom bradom kakav nam je i danas poznat – uglavnom zahvaljujući trudu Thomasa Nasta, glasovitog ilustratora i crtača stripova 19. stoljeća.
Nije slučajno da je Sveti Nikola jedan od rijetkih likova povezanih sa zapadnom kulturom koji su prihvaćeni u komunističkim zemljama. Nemojte zaboraviti da i Sveti Nikola i Karl Marx imaju gustu bijelu bradu i obojica vjeruju da ljudi trebaju dobiti ono što žele neovisno o tome koliko to košta. Uz to, Sveti Nikola je uvijek odjeven u crveno, boju koja simbolizira komunizam.
Sveti Nikola se koristi u svim reklamama – od bezalkoholnih pića do osiguranja. Pojavljuje se u mnogim filmovima, knjigama i pjesmama, a njegov je lik ovjekovječen i na američkoj poštanskoj marki. On je jedini izmišljeni lik koji stvarno prima poštu što je isporučuje poštanski ured. Nitko se ne bi usudio predložiti da Sveti Nikola ide na dijetu – osim možda premoreni jeleni. Sveti Nikola je simbol svega što je pravedno u doba kad se slavi zimski solsticij. On najviše voli nevinu djecu i nadahnjuje ljude da čine dobra djela. Istodobno, daje snažan poticaj trgovini i potrošačkom duhu u predbožićnom blagdanskom razdoblju. Vjerovanje djece u Svetog Nikolu polako nestaje kako ona rastu, ali roditelji i dalje podržavaju tradiciju. I tako to ide iz godine u godinu.
