Najpoznatiji fiktivni likovi: Norman Bates

Norman Bates – glavni junak Hitchcockova filma Psycho

Norman Bates još je jedan u nizu jako utjecajnih likova koji zapravo nikada nije živio. Norman Bates, glavni junak Hitchcockovog filma Psycho snimljenog 1960. godine, serijski je ubojica opsjednut svojom majkom, a zauzima drugo mjesto na top ljestvici pedeset negativaca Američkog instituta za film. On je na prvi pogled bezopasan, povučen tip pokraj kojega biste lako mogli proći, a da ga ni ne primijetite.

Hitchcock je ovaj film snimio prema istoimenom romanu Roberta Blocha, a upravo je filmska adaptacija priče ona koju svi pamtimo. Glasovita trominutna scena pod tušem u kojoj nagu Janet Leigh napada i ubija netko tko izgleda kao starica umotana u tamni veo, prizor je o kojem se najviše raspravljalo i analiziralo ga se u povijesti kinematografije. U filmu ne vidimo kako nož pogađa žrtvu, a zanimljiv je podatak da je glumac Anthony Perkins za vrijeme snimanja scene boravio u New Yorku, na udaljenosti od oko 4,600 kilometara. Njegov je dvojnik baratao nožem, što donekle unosi dodatnu ironiju u ovu priču o dvostrukim identitetima.

U intervjuu s kritičarem Rogerom Ebertom, Janet Leigh je izjavila kako su je toliko puta pitali o toj sceni da je postala prava stručnjakinja za nju. To je ujedno i ključni događaj u priči o Normanu Batesu koji se događa toliko neočekivano da ni ne pomišljamo da to ima ikakve veze s njim.

Na početku filma Marion Crane, lik koji glumi Janet Leigh, krade poveću svotu novca od svoga poslodavca, a zatim napušta Phoenix kako bi se našla sa svojim ljubavnikom i s njim započela novi život. Jedne tamne i olujne noći (kao što je i uobičajeno u ovakvim filmovima) ona se zaustavlja u motelu pokraj zgrade u viktorijanskom stilu koja svojim mračnim izgledom ne sluti na dobro, što je trebalo poslužiti kao znak upozorenja. Čini se da je vlasnica motela tiranska starica pod čijom strogom paskom njezin sin Norman upravlja motelom. Osjećajući krivnju zbog krađe novca, sirota Marion Crane misli kako je ona najveći od svih zlikovaca. Kako li je samo bila u krivu! Već je iste noći ubijena pod tušem. Njen ljubavnik i njena sestra istražuju njezin nestanak, a nakon što otkriju jezivu tajnu – leš Normanove majke u podrumu – shvate da je Norman sve samo ne normalan te ga nakon kratke borbe uspiju savladati. Film završava objašnjenjem psihijatra da je Normana na ubojstvo potakla teška psihička bolest izazvana traumama u djetinjstvu.

Ovaj je film inovativan iz više razloga. Prije toga ubojstvu se pristupalo kao zločinu iz racionalnih pobuda, a Norman nema motiv koji bi bio razumljiv. U svijetu naviknutom na jasne granice između junaka i negativaca, unutarnji i vanjski životi nekolicine likova posve se razlikuju i gotovo svaki od njih nešto prikriva. Eksplicitan prikaz nasilja bio je doista šokantan, a prizori u kojima se glumica pojavljuje u donjem vešu rađeni su toliko voajerski kao da ih je snimao sam Norman Bates. Film je snažno prožet simbolikom, pa se tako primjerice motiv ptica pojavljuje u nazivu grada u kojem radnja započinje (Phoenix – feniks), u prezimenu glavne junakinje (Crane – ždral) a i motel je ukrašen prepariranim pticama. Ideju o podijeljenoj ličnosti vizualno nagovještava česta upotreba ogledala.

I mišljenje gledatelja o Normanu također je podijeljeno. Na početku nam se čini da je Norman pitom i blag, pa kada glavna junakinja umire u prvoj trećini filma nama ne preostaje nitko drugi osim njega s kim bismo dalje mogli suosjećati. Doživljavamo ga kao žrtvu bolesne ljubomore njegove majke. Na kraju filma, psihijatar nakon vještačenja otkriva kako je Norman majku i njezina ljubavnika ubio u nastupu ljubomore, a u nastojanju da potisne taj zločin razvio je podijeljenu ličnost. Mi nikada ne doznajemo kakva je bila prava priroda odnosa između majke i sina, što ga je nagnalo da je ubije, i je li to uopće bilo prvo ubojstvo. Nikada kraja ponoru u koje nas zlo može baciti.

Prije Normana Batesa, psihotični ubojica nije bio česta pojava na filmu, a danas je to opće mjesto u filmovima strave, od Strave u Ulici brijestova do horor-komedije Mrak film 3. Redatelj Alfred Hitchcock jednom je izjavio kako smo previše otupjeli uljuljkani u osjećaj sigurnosti koju nam pruža život u našoj civilizaciji, pa nas je trebalo malo prodrmati. Način na koji on razvija ovu priču podsjeća nas da najveća opasnost obično dolazi iznenada, kad je najmanje očekujemo.

Možda niste čuli
U knjizi Psycho: Behind the Scenes of the Classic Thriller glavna glumica Janet Leigh kaže da se trominutna scena pod tušem snimala punih tjedan dana, koncem prosinca 1959. godine.
Normana glumi Anthony Perkins koji se pojavljuje i u tri nastavka ovoga filma.
Želite li nešto više saznati o Normanu Batesu i filmu Psycho, predlažemo vam da potražite:
The Dark Side of Genius: The Life of Alfred Hitchcock
The Great Movies (Veliki filmovi) Rogera Eberta, Book of Films (Knjiga o filmu) Roberta Eberta, te
Psycho: Behind the Scenes of the Classic Thriller koju su napisali Janet Leigh i Christopher Nickens.