Najpoznatiji svjetski likovi: Drakula

Drakula – Mit o legendarnom vampiru iz Rumunjske

Grof Drakula, izmišljena osoba, glavni je lik romana Brama Stokera Drakula iz 1897. Neki aspekti njegovog karaktera inspirirani su vlaškim knezom iz 15. stoljeća Vladom III. Tepešom. U SAD-u je lik grofa Drakule postao javno dobro i pojavljuje se u popularnoj kulturi (od animiranih filmova dalje), u medijima pa i na ambalaži žitarica za doručak.

Prema posljednjim podacima, lik Drakule nadahnuo je 250 filmova, 1000 romana i na tisuće novinskih članaka, te potaknuo osnivanje 4.000 klubova diljem svijeta. Nakon što je prvi put objavljen, Stokerov se originalni roman nikada nije prestao tiskati. Navodno je u jednom trenutku čak bio najprodavanija knjiga svih vremena nakon Biblije, a preveden je na gotovo sve postojeće jezike.

Godine 1972., sedamdeset i pet godina nakon objavljivanje Stokerova romana, uslijedilo je tiskanje cijelog niza knjiga o Drakuli, o stvarnoj, povijesnoj ličnosti prema kojoj je Drakula oblikovan te o samom autoru, Stokeru. Tu su se, među ostalima, našli naslovi kao što su In Search of Dracula (U potrazi za Drakulom) profesora Florescua i McNallyija, A Dream of Dracula (San o Drakuli) Leonarda Wolfa, te The Dracula Myth (Mit o Drakuli) koji je napisao dopisnik London Timesa Gabriel Ronay. Osim toga, na Broadwayju je postavljen kazališni komad u kojem je ulogu Drakule tumačio Frank Langella.

Prije objavljivanja romana o Drakuli, u Zapadnoj Europi, Velikoj Britaniji i Americi malo tko je čuo za mit o tom vampiru. Jedino literarno djelo na temu vampira bio je kratki roman Vampir Johna Polidoria (prijatelja Lorda Byrona i Mary Shelley), koji nije bio osobito uspješan niti čitan.

Za razliku od toga, Stoker ne samo da je postigao da riječ vampir uđe u svakodnevni govor, on je uistinu zaslužan za stvaranje mita kakav danas poznajemo. Kao gorljivi irski katolik, on se dosjetio da bi se kao sredstvo za odvraćanje vampira moglo koristiti raspelo, hostija i sveta vodica. Stoker je vjerovanje u vampire preuzeo iz istočne Europe, dodao mu osobine vampirskog šišmiša (Desmodus rotundus) iz Južne Amerike, poznatog po oštrim očnjacima i po tome što se hrani krvlju ptica i sisavaca, dopunio ga s nekoliko vlastitih ideja te stvorio moderni mit koji već preko sto godina privlači čitatelje i posjetitelje kino dvorana.

Istočni Europljani zamišljali su vampire kao hodajuće mrtvace koji su tumarali naokolo poput mjesečara ili utvara i vrebali na njih i njihove najdraže. Imamo li i mi danas takvu predodžbu o vampiru? Nemamo. U verziji koja je preživjela do naših dana mi vampira zamišljamo kao zgodnog i mršavog muškarca tamne kose s istočnoeuropskim naglaskom, elegantno odjevenog i zaogrnutog plaštom. A kome to dugujemo? Stokeru, ali ne samo njegovu romanu u kojem je Drakula imao sijedu kosu i brkove i bio odjeven u “ozbiljnu, potpuno crnu” odjeću.

Naša predodžba o njemu temelji se na interpretaciji Bele Lugosija iz tridesetih godina 20. stoljeća, u kazalištu, na filmu i u brojnim preradama koje su uslijedile. Još zlokobniju verziju Drakule dugujemo britanskom glumcu Christopheru Leeju i njegovoj interpretaciji Drakule u brojnim filmovima kompanije Hammer. Ako pogledate malo oko sebe u Noći vještica, sigurno ćete ugledati nekoga prerušenog u Drakulu, ne samo odrasle nego i djecu.

Premda je postojao vladar po imenu Drakula, Vlad Tepeš, i premda je bio krvožedni tiranin, nikada nisu kružile glasine da je bio vampir. On je bio ratnik koji se junački odupirao Turcima i vladao pokrajinom koja se zvala Vlaška a nalazila se na području današnje Rumunjske. Stoker je bio taj koji je Drakulu nazvao “grofom” i smjestio ga u Transilvaniju koja se zahvaljujući njemu udomaćila u svakodnevnom govoru.

Zanimljiv je podatak kako je pravi Drakula bio suvremenik Machiavellija kojega je možda nadahnuo na pisanje Vladara.

Evo još nekoliko razloga za Drakulinu privlačnost. Prvo, ideja o besmrtnosti i, donekle, neranjivosti. Tko od nas ne želi živjeti vječno? (Barem dok uistinu ne počnemo razmišljati o mogućim nedostacima.) Drugo, netko tko postoji već petsto godina djeluje tajanstveno i ulijeva strahopoštovanje sa svim tim nakupljenim znanjem i iskustvom.
Istina, Drakula je u posljednje vrijeme doživio preobrazbu u romantični lik, iako je Stokerova namjera bila da on bude zastrašujuće oličenje ideje o biću koje se hrani krvlju drugih ljudi. Čak ako svoje žrtve i ne ubija odmah, koje li grozne pomisli da iz svojih “robova” isisava njihovu vitalnu životnu snagu! I naposljetku, tu je i gospodarenje voljom žrtava koje gube svoju ličnost i postaju blijeda imitacija svoga gospodara. Drakula pruža izvanrednu analogiju za cijeli niz situacija u životu. Tko od nas nije doživio da mu netko “pije krv“, pa se svaki put nakon susreta s tom osobom osjećate iscrpljeno i izmanipulirano.

Mit o Drakuli

Bela Lugosi, glumac koji se proslavio u Hollywoodu igrajući Drakulu u filmu snimljenom 1931. godine, rodio se u mjestu Lugos u Transilvaniji. Možda tamo ima nečega u zraku ili vodi? Kad je 1956. godine umro, Lugosi je u znak priznanja za sjajno odglumljenu ulogu čak i pokopan odjeven kao Drakula, uključujući i plašt.