Najpoznatiji svjetski likovi: Robin Hood

Robin Hood – Legenda i filmovi o Robinu Hoodu

Robin Hood je središnji i legendarni junak niza srednjovjekovnih engleskih balada. Robin Hood, prema svemu onome što znamo, nije postojao niti je temeljen na stvarnoj osobi pa je – baš poput svih heroja iz legendi – posve izmišljen lik ili je pak junak koji je nastao kao kompozit, mješavina osobina više stvarnih osoba iz jednog ili više perioda engleske povijesti. Poznatu priču o Robinu Hoodu, junaku Sherwoodske šume, glasovitom odmetniku koji se borio za prava siromašnih, nije potrebno posebno predstavljati.

Robin Hood je bio dobar momak koji je krao od bogatih i davao siromašnima. Takva je asocijacija čvrsto uvriježena u našem mišlje­nju iako vjerojatno nikad nismo o njoj doista doista razmišljali. Pa, osmotrimo onda pobliže ovog junaka. Usprkos svim mitovima, legendama, bajkama, baladama i maštovitim pričama o njemu, Robin Hood nikada ništa značajno nije postigao, lako je uzimao bogatima a davao siromašnima, bogataši su ostali bogati, a siromasi su i dalje bili siromašni. No, svakako je postao jednim od najpoznatijih engleskih mitova koji se gotovo sinonimno povezuju s inače nimalo romantičnim i prilično brutalnim ranim engleskim srednjim vijekom u kojemu niži slojevi i nisu imali ikoga tko bi stao u njihovu obranu pa je i junak balada ispunjavao određenu društvenu ulogu ohrabrivanja stanovništva.

Kralj je možda izgubio pokojeg jelena, ali sačuvao je svu svoju moć – svi su ostali u društvenom sloju kojem su i prije pripadali. U nijednoj priči Robin se ne pojavljuje kao lik s revolucionarnim idejama o društvenoj reformi, no svejedno nam je drag. Pa ipak, imajte na umu sljedeće: kad bi se ta legenda prebacila u suvremeni kontekst on bi bio razbojnik koji pljačka trgovine u Bronxu, zadržava gotovinu za vlastite potrebe, a beskućnicima koji spavaju u vežama prepušta jeftinu nezdravu hranu koju je opljačkao. Danas je “oduzimanje bogatima i davanje siromašnima” – ili možda obrnuto – postao posao države.

To je na primjer pokušao predsjednik Lyndon Johnson sa svojim programom Veliko društvo, a u političkoj teoriji taj je model poznat i kao država blagostanja.

Prvi pisac koji je spomenuo Robina Hooda bio je William Langland u pjesmi Piers the Plowman (Ratar Piers) iz 1377. Legenda o Robinu Hoodu nadograđivala se i mijenjala iz naraštaja u naraštaj kako bi odgovorila potrebama određenog doba. Izvorni Robin Hood bio je običan čovjek iz puka, krivolovac koji je lovio u šumi Barnsdale (a ne u Šervudskoj šumi).

Ako zavirimo u englesku povijest, naći ćemo Roberta Hoda, bjegunca sa sjevera Engleske iz 1226.; Williama Robehoda, berkširskog odmetnika iz 1262.; i Gilberta Robynhoda, lopova iz Sussexa iz 1296. – no nijedan od njih nije nadahnuo mit o Robinu Hoodu.

U svim pričama o Robinu Hoodu pojavljuju se dvije teme: nezakoniti lov u kraljevskim šumama i zločesti šerifi. Robin je bio najvještiji strijelac u Engleskoj, ali nije postao saksonski junak u borbi protiv normanskih osvajača dok mu Sir Walter Scott nije dao ulogu statista u svojem romanu Ivanhoe iz 1819.

Najstariji sačuvan tekst o Robin Hoodu, “Robin Hood and the Monk” (Robin Hood i redovnik) nastao je u petnaestom stoljeću, a tiskana verzija balada o njemu pojavljuje se početkom 16. stoljeća, nedugo nakon izuma tiskarskog stroja. Njegovi su prijatelji bili vite­zovi, vlastelini i obični ljudi, dok su mu neprijatelji bili šerifi, biskupi i nadbiskupi.

Hollywood ga je prikazao na velikom platnu u nekoliko filmova od kojih je najbolji bio Pustolovine Robina Hooda (1938.) s Errolom Flynnom u glavnoj ulozi.

Poznata priča obuhvaća nekoliko junačkih epizoda: zapanjuju­ćom preciznošću Robin pobjeđuje na natjecanju strijelaca, pomaže kralju Rikardu da ponovo zauzme prijestolje i spašava djevu Marion od zlog princa Johna Lacklanda. Priča je toliko popularna da se pokazala pogodnom za parodiju.

Film Robin Hood: Princ Lopova (Robin Hood: Prince of Thieves) iz 1993. godine je američki igrani film snimljen u režiji Kevina Reynoldsa. Ova verzija priče počinje s mladim engleskim plemićem Robinom od Locksleya kojeg je pustolovina odvela u križarski rat. Suočen sa smrću u tamnici strane zemlje, neočekivano uspijeva pobjeći uz pomoć mudrog Azeema, koji postaje Robinov brat po krvi i prati ga pri povratku u Englesku. Promjenama priče Reynolds izlazi iz okvira zabavnog pustolovnog filma i ostvaruje uspješan povijesni spektakl znatno većih pretenzija. Odnos Robina i Azeema unosi elemente popularnih buddy buddy filmova u kojima dvojica partnera različitih mentaliteta, a nerijetko i boje kože uspijevaju savladati nepremostive prepreke. Ujedno to uvodi i antirasističke motive koji su daleko prisutniji u vremenu snimanja filma no u srednjovjekovnoj Engleskoj. Vještica i demonsko zlo šerifa unose i elemente popularnog podžanra “mača i magije”, a dodatno prilagođavanje suvremenom ukusu je i oblikovanje Robina Hooda kao revolucionarnog vođe što je K. Costneru omogućilo stvaranje zanimljivog i kompleksnog lika.

Mel Brooks zadao je gotovo koban udarac mitu svojim filmom Robin Hood: Muškarci u tajicama (1993.), a Leteći cirkus Monthyja Pythona dodatno je ranio našeg junaka: Dennis Moore je lik koji bi želio biti poput Robina Hooda. Ako budeš uzimao od bogatih i davao siromašnima, kaže jedan od njegovih sljedbenika, bogati će postati siromašni a siromašni bogati. Moore je zapanjen kad to čuje. Cijela stvar je puno zamršenija nego što je mislio. A to možemo svi potvrditi.