Najpoznatiji fiktivni likovi: Sindbad moreplovac

Sindbad moreplovac – junak Tisuću i jedne noći

Sindbad moreplovac jedan je od zvjezdanih likova iz legendarnih pripovijetki sakupljenih u knjizi Tisuću i jedna noć, također poznatoj pod naslovom Arapske noći. Sindbad, prikazan kao herojski lik u novijim hollywoodskim filmovima, u prvim je prijevodima na europske jezike prikazan kao nitkov, hulja, ubojica i varalica. Kao takav, više je odraz onodobne negativne slike Europljana o Arapima nego rastućeg zanimanja za trgovinu s arapskim državama.

Najstariji dijelovi zbirke oslanjaju se na perzijske izvore, osobito na knjigu Tisuću priča, koja je u devetom stoljeću prevedena na arapski. Antoine Galland preveo je Arapske noći na francuski 1704., a prva engleska verzija pojavila se dvije godine poslije.

Postoje brojne varijacije i dopune priča u različitim zbirkama Tisuće i jedne noći. Prije pojave tiskarskog stroja, neki bi ljudi unajmili prepisivača da im napravi kopiju priča iz postojećeg rukopisa u koju bi, dok je prepisivao, unosio izmjene kakve je želio novi vlasnik. Zato su se pojedini dijelovi stalno ispuštali (ako nisu odgovarali novom vlasniku) ili dodavali (kako bi mu podilazili). Arapski tekstovi, primjerice, već od 17. stoljeća nisu sadržavali priče Ali Baba i 40 lopova i Aladin i čarobna svjetiljka. Njih su kasnije vjerojatno dodali Europljani.

Mnoge od tih priča potekle su iz Indije, Perzije i Egipta, a datiraju iz različitih razdoblja. Ime Sindbad znači “putnik” na jeziku sind, jednom od jezika u Indiji.

Svih sedam putovanja počinje s trgovcem Sindbadom koji je krenuo na daleki put i doživio brodolom. I sve priče završavaju sa Sindbadom koji stječe veliko bogatstvo i sigurno se vraća u Bagdad nakon što je preživio brojne pustolovine.

Dvije od tih pripovijetki podsjećaju na srednjoistočne mitove o postanku, u kojima je zemlja nastala kad su iz oceana izronila leđa divovske životinje. U jednoj priči Sindbad se iskrcava na rajskom otoku, a to su zapravo leda golema kita. U drugoj, on posjećuje neki kontinent, a to su zapravo leđa goleme krave.

U jednoj od priča opisuje se pustolovina slična epizodi s Kiklopom iz Odiseje. Sindbad se iskrcava na nekom otoku na kojemu živi jednooki div koji pojede nekoliko njegovih suputnika. Preživjeli putnici oslijepe diva užarenim kolcem i pokušaju pobjeći čamcem koji su sami napravili. No ostali divovi počnu bacati goleme stijene na njih i pobiju mnoge dok su pokušavali pobjeći.

Na jednom od putovanja Sindbad se oženi kraljevom kćeri, no ona uskoro oboli i umire te je pripremaju za pokop, urešavajući je zlatom i draguljima. Sindbad prekasno doznaje za lokalni običaj prema kojem on kao suprug mora biti pokopan s njom u zajedničkoj grobnici u velikoj zatvorenoj spilji. Sindbada zatoče u spilju zajedno s tijelom njegove žene i daju mu dovoljno hrane i vode da preživi nekoliko dana. Tjedan dana poslije, u spilju spuštaju jednu drugu ženu s njenim mrtvim mužem okićenim draguljima. Sindbad je ubije i ukrade njezinu hranu i vodu te drago kamenje. Nakon toga ubije još nekoliko supružnika spuštenih u istu spilju sa svojim mrtvim bračnim partnerima i skupi golemo bogatstvo te dovoljno vode i hrane da pretraži spilju dok ne nade izlaz iz nje i pobjegne. On ni ne pokušava pomoći tim jadnim supružnicima osuđenima da umru u spilji – jednostavno ih ubije.

Na svom zadnjem putovanju, Sindbad se opet oženi jednom princezom. Njezin otac umire i Sindbad naslijedi golemo bogatstvo. Tada se vrati u Bagdad gdje zajedno sa ženom zauvijek sretno živi.

Prenosi li nam to Sindbad poruku da su ubojstvo i okrutnost normalan dio poslovnoga svijeta?