Romeo i Julija – tragedija nesretnih ljubavnika
Za razliku od brojnih komedija u kojima ljubavnici uvijek imaju svoj kutak gdje im niko ne smeta, Romeo i Julija su okruženi svijetom svakodnevice i ugroženi silama mržnje. Prisjetimo se na trenutak njihove velike, ali i tragične ljubavi.
Romeo i Julija dvoje su neobuzdanih tinejdžera u istoimenoj tragediji Williama Shakespearea kojima upravljaju podivljali hormoni. Prototip nesretnih ljubavnika, šesnaestogodišnji Romeo i trinaestogodišnja Julija neiskusni su i ne poznaju pravila koja vladaju u svijetu odraslih u trenutku kada se bezglavo prepuste ljubavi i na kraju završe tragično.
U drami Romeo i Julija susreću se na balu pod maskama i na prvi pogled zaljube jedno u drugo. Romeo potječe iz obitelji Montecchi a Julija iz obitelji Capuleti, dviju obitelji opterećenih starim neprijateljstvom kojem se povod tijekom vremena zaboravio. Međutim, zavađenost među njihovim obiteljima ne predstavlja nikakvu prepreku snažnoj privlačnosti koju ljubavnici osjećaju jedan prema drugome.
Romeo i Julija zaslijepljeni su strašću i nije im potrebno razdoblje udvaranja, niti bi svađa medu njihovim obiteljima takvo što dopustila. U drugom činu ljubavnici se sastaju na balkonu ispred Julijine spavaće sobe i ubrzo donose odluku da će se oženiti te se već sljedećeg poslijepodneva u tajnosti vjenčaju.
U dvoboju tog istog dana Romeo ubije Julijinog bratića Tebalda te za kaznu bude prognan iz grada. U samo dva dana Romeo se uspije zaljubiti, udvarati, oženiti, ubiti čovjeka i biti poslan u progonstvo.
Ne znajući za tajno vjenčanje, Julijin otac obeća njenu ruku grofu Parisu, s kojim se Julija za nekoliko dana treba vjenčati. U želji da izbjegne svadbu Julija proguta otrov koji će joj omogućiti da četrdeset i dva sata izgleda kao da je mrtva.
Romeo bi za tu podvalu trebao saznati iz pisma, međutim to pismo do njega nikada ne stiže. Čuvši da je Julija mrtva, tugom shrvani Romeo požuri do njenog groba gdje ispijanjem otrova oduzima sebi život. Julija se budi iz duboke nesvijesti i vidjevši da je njen dragi mrtav, uzima njegov mač i zabada ga sebi u srce.
Svladani velikom žalošću zbog dvostrukog samoubojstva, obitelji Capuleti i Montecchi se pomire i svečano obećaju da će podići spomenik od zlata koji će ljude podsjećati na tragediju nesretnih ljubavnika.
Shakespeareu je kao primarni izvor za ovu tragediju poslužila priča Arthura Brookea iz 1562. godine The Tragical Historv of Romeus and Juliet (Tragična pripovijest o Romeu i Juliji). Jedna druga verzija iste priče datira iz 1476. godine, a napisao ju je Masuccio Salernitano, s tim da je nekoliko verzija priče kružilo Europom barem jedno stoljeće prije toga.
Julija Capuleti mlada je i lijepa djevojčica. Ima samo četrnaest godina. Nakon što je prvi put srela Romea, zaljubila se u njega na prvi pogled. Tako će od djevojčice koja je živjela sa svojim roditeljima i dadiljom, postati mladom ženom, koja je sposobna sama donositi važne životne odluke. Ona je praktična osoba i idealizira život. Iako je svjesna mnogih životnih problema koji čovjeka mogu zadesiti u životu, ona je ipak uvjerena da ljubav pobjeđuje.
Romeo Montecchi pametan je i simpatičan mladić koji se može pohvaliti mnogim plemenitim vrlinama. Strastven i ponekad živi u svijetu mašte, a sanja o velikoj ljubavi. On neće znati što je prava ljubav sve dok ne upozna Juliju. Romantičan je i jako osjećajan, vodi se osjećajima kroz život i oni su nešto najvažnije za njega.
Priča je poslužila kao predložak za brojne filmske adaptacije, kao i za nekoliko opera i baleta. Leonard Bernstein klasičnu je priču prilagodio za Broadway osuvremenivši je temama s kraja 20. stoljeća, pa je tako nastao mjuzikl Priča sa zapadne strane.
Romea i Juliju pokreću snažni osjećaji koji su tako tipični za mladenačku dob. Za sve zaljubljene parove, i stare i mlade, njihova je priča simbol ljubavi i strasti, ona je uzor istinske privrženosti a njezin jezik je jezik ljubavi. Za roditelje, ona je podsjetnik da na balkone ugrade videokamere kako se njihovi tinejdžeri ne bi noću iskradali kroz stražnja vrata.